Ah ta putovanja kolima u Grčku, ima li šta lepše? Polazak u ponoć je pravi izbor ukoliko ste noćna ptica i volite praznije drumove uz omiljenu muziku dok saputnici spavaju i ne gunđaju mnogo o izboru pesama. Ili pak ukoliko više volite da uživate u pejzažima koji se smenjuju pred vama i iz prve ruke vidite kako nezaustavljivom brzinom napreduje izgradnja koridora X, pa makar se zbog toga pržili po najvećem suncu onda termin polaska u ranim jutarnjim časovima uopšte ne zvuči loše.

Naravno kako red nalaže, veče pre polaska ste nasnimili omiljenu muziku, kupili sve što je potrebno za put, pripremili putno zdravstveno osiguranje, pasoše, zelenu kartu, međunarodnu saobraćajnu (ne znate ni sami zašto ste je vadili, al ajd neka se nađe neće da škodi), spakovali lovicu, pripremili sendviče i poslednje ali ne i najmanje važno odgledali par epizoda Alvirovića…

Konačno u svoj tek opran automobil sipate pun rezervoar benzina/dizela uz reči zadovoljstva PUN. Uživate u svakom trenutku dok gledate kako cifre skakuću na displeju jer su retke životne prilike kada se sipa pun rezervoar. Zadovoljstvo brzo prekida kratka ček lista ponetih i zaboravljenih stvari i ukoliko ništa bitno nije zaboravljeno možete nastaviti svoje izuzetno putovanje.

Svoje nenadmašivo vozačko umeće demonstrirate obilaženjem nemaca, švajcaraca, francuza, belgijanaca, italijana, holanđana (u daljem tekstu turaka), a bogami i naših. Kao i u pesmi Riblje Čorbe,  obilazite vi njih ali obilaze i oni vas. Ako ste našto naučili od Alvirovića, to je da pravilno donosite sud o tome koji su toaleti kvalitetni za upotrebu, a koje treba izbegavati. Naravno ukoliko ste ljubitelj prirode svoje potrebe možete obaviti na nešto otvorenijim prostorima.

Plaćate jednu putarinu, pa drugu, do Leskovca prosto sve teče kao po loju, tako da bez problema stižete do motela Predejane ili Džepa (kako ko voli) gde se u svakom trenutku nalazi između 10 i 160 šlepera i autobusa. Tu se naravno okrepljujete i po prvi put Vam se pogled susreće sa pogledom mučenika koji se vraćaju iz bratske Grčke. Tada Vam se već po drugi put u istom danu (što nije za potceniti) javlja osećaj zadovoljstva što niste na njihovom mestu.

Dok gledate kako šofer jednog od mnogobrojnih autobusa opominje sapatnike na polazak, sa zadovoljstvom konstatujete kako ste slobodni kao ptica i na nastavak putovanja možete krenuti kad god želite. Međutim sportsko srce u Vama vam ne dozvoljava da se opuštate i put naravno nastavljate pre gore spomenutog autobusa, jer vam odjekuju dobro poznate reči Alvirovića: “Pred nama je deonica sa puno krivina tako da prilagodite…” te bila bi prava šteta da se jebavate i prilagođavate sporom autobusu narednih 60 kilometara.

Do granice imate priliku da uživate u svim predizbornim obećanjima, od uvođenja višestanačkih izbora naovamo, i sa čuđenjem konstatujete kako se nešto od koridora X i izgradilo. Sama pomisao na to koliko su puta ove deonice svečano otvarane Vas može odvesti u zonu sumraka, tako da bolje skenite misli sa tih tema na vozačke bravure automobila sa VR tablama i njihovo obilaženje preko pune linije u krivini. Sigurno ćete se zapitati da li poseduju neke natprirodne moći čim sa tako velikim preciznošću znaju da im u suprotnom smeru ne nailazi kamion šestoton. Nakon tužne konstatacije da će ipak VR vozači biti na najvećem gubitku izgradnjom auto puta, već se primičete prvom zacrtanom cilju.

 Nakon prolaska svih gradilišta, prašine, sitnih zastoja, mnoštva putne signalizacije zbog koje Vam se ponekad učini kao da ste krenuli na doček Nove godine dolazi granica i vreme da se napusti naša voljena zemlja. E tu šta Vam bog da. Koliko god da ste tempirali vreme dolaska ništa Vam neće pomoći da čekate u redu i nekoliko sati ukoliko nije Vaš dan. Naravno ukoliko imate sreće uz par pogrešnih izbora kolone u kojoj ćete čekati i mnoštvo komentara saputnika da druga traka ide brže, za par minuta ćete se naći kod naših južnih suseda.

Prve kilometre avto pata su odlično sredila južna braća tako da dog se po ko zna koji put smejete natpisu traka za pretekuvanje, lako dolazite do prve pumpe na kojoj možete da kažete: “Batko sipaj gi do kraja.El može evri? (i sami ćete primetiti kako Vas potreba za upotrebom padeža napušta).

Nakon natočavanja, prolaska Kumanova i spuštanja ka Skoplju polako shvatate da ste ipak na avto patu na kome ćete se bogami malo i napatiti. Ako Arhimeda vezujemo za krugove (“Nedirajte moje krugove”) onda su Vam kolotrazi jasna asocijacija na… znate već koga. A ako bi postojalo takmičenje za auto put sa najviše kolotraga onda bi ovaj avto pat odneo neprikosnovenu titulu. Siguran sam da i Vi verujete da je ovo najveća noćna mora Alvirovića.

 Međutim da ovo ne bude jedina patnja naših vozača, postarala se saobraćajna signalziacija, tako da sa desne strane možete primetiti tablu na kojoj nam naša južna braća žele dobrodošlicu i podsećaju da se za Kosovo Republiku možemo isključiti na sledećem izlazu. Naravno naša južna braća nisu zaboravili ni njihovu južnu braću pa su i za njih postavili obaveštenje da se voze na avto patu Aleksandra Makedonskog.

Dok Vi razmišljate kako su uviđajni, može se desiti da naletite na ljubaznu pandursku kontrolu koja se krije iza znaka ograničenja od 60 km na sat na delu pata koji je podjednako loš kao i celokupan drugi deo avto pata a gde je ograničenje između 10 i 160 km na sat. Srećom, pošto smo naši, sve može da se reši na obostrano zadovoljstvo, a Vaši novostečeni prijatelji će Vam skrenuti pažnju na naredne nelogičnosti u saobraćajnoj signalizaciji.

Nakon toga Vas čeka nekoliko kućica u kojima sipatični likovi traže po edan evro ili nekoliko denara i nakon skoro 2 sata dolazite do Las Vegasa i poslednje prilike da za male pare natočite još jednom pun rezervoar. Nakon toga opet šta Vam bog da.

Kao i penali u fudbalu i Grčka granica je lutrija i po svojoj kompleksnosti zahteva ceo elaborat. Ukoliko ste mislili da znate šta je lenjost, na ovom mestu ovaj termin dobija potpuno novu dimenziju i shvatate da niste ni bili svesni da su domaće šalteruše melem za dušu u odnosu na Grčke carinike. Dok prilazite granici, kroz glavu Vam prolaze slike mučenog Gige Moravca i njegovog putovanja u Solun preko sindikata.

Ipak kada uđete u Grčku i dočepate se puta tipa haj vej, doživećete prosvetljenje i u roku od 2 minuta zaboraviti dugotrajno čekanje i čvarenje na najačem suncu. Miris soli i borova dok se negde u daljini promalja Solun zaista nema cenu. A dalje? Dalje je samo odmor, uživancija, zezanje i razonoda.